U petak predveče Boris je rekao Sanji da sutra kreću u devet. Dogovorio je izlet s prijateljima, pronašao mjesto za ručak i provjerio vremensku prognozu. Ona je upravo izula cipele poslije posla i razmišljala kako bi joj prijalo jutro bez alarma.
Kada je rekla da ovog puta ne bi išla, odgovorio je: „S tobom se više ništa ne može dogovoriti.“
Sanja ima 46 godina, Boris 49, a u braku su dvadeset dvije godine. U ovom ilustrativnom primjeru njihov problem nije nedostatak zajedničkog vremena. Problem je što gotovo svaki slobodan dan dobije plan prije nego što se provjeri žele li ga oboje.
Boris voli izlete, posjete i događaje. Sanja uživa u nekima od tih aktivnosti, ali joj ponekad treba subota kod kuće, bez obaveze da se spremi, negdje stigne i bude raspoložena. Njeno odbijanje on čuje kao odbijanje njega. Ona njegovu upornost sve češće doživljava kao poruku da odmor vrijedi samo ako izgleda onako kako ga je on zamislio.
**Iza istog vikenda mogu stajati različite potrebe**
Boris tokom sedmice mnogo vremena provodi za računarom, pregledajući ponude i dokumentaciju. Vikendom želi izaći, promijeniti okruženje i razgovarati s ljudima. Ako dva dana ostane kod kuće, lako dobije osjećaj da je propustio priliku da uradi nešto lijepo.
Sanja radi u prodaji namještaja. Veći dio dana razgovara s kupcima, odgovara na pitanja i pokušava ostati ljubazna čak i kada je umorna. Slobodno jutro u kojem ne mora ništa objašnjavati za nju može biti upravo ono čemu se raduje.
Njihove potrebe nisu nužno suprotstavljene, ali se ne poklapaju uvijek. Izlet koji Borisa razvedri Sanji može predstavljati još jedan dan s rasporedom. Mirna subota koja njoj prija njemu može djelovati prazno.
Ako svako svoj način odmora smatra očigledno boljim, razgovor brzo postaje procjenjivanje karaktera. On nju vidi kao nezainteresovanu, ona njega kao osobu koja ne umije biti mirna. Korisnije je opisati šta kome treba nakon konkretne sedmice.
**Trud oko plana ne zamjenjuje pitanje**
Boris se zaista potrudi. Često vozi, pripremi stvari za put i pronađe mjesto koje misli da će se Sanji dopasti. Njegova inicijativa može biti izraz pažnje, a ne želja da joj upravlja vremenom.
Ipak, dobra namjera ne znači da je plan već zajednički. Kada Sanja dobije samo vrijeme polaska, od nje se očekuje da prihvati gotovu odluku.
Važno je razlikovati prijedlog od obavještenja. Prijedlog ostavlja prostor za odgovor, promjenu i odbijanje. Obavještenje stvara osjećaj da je sve završeno, pa svako neslaganje izgleda kao kvarenje tuđeg truda.
Boris može nastaviti predlagati aktivnosti koje voli. Potrebno je da prije dogovaranja s drugima provjeri želi li i Sanja učestvovati. Tako njegova pažnja ima više mogućnosti da bude dobro primljena.
**Zašto jedno odbijanje postane priča o cijelom braku**
Rečenica „Ne bih išla ove subote“ govori o jednom planu. Boris je, međutim, može čuti kao „Više mi nije lijepo s tobom“. Tada rasprava napušta stvarni povod i prelazi na pitanje koliko ga Sanja voli.
Moguće je da njemu izleti predstavljaju važan način održavanja bliskosti. Ako ona to ne zna, njena kratka odbijanja mogu mu djelovati hladno. Ako on ne razumije njenu potrebu za mirom, svaki zahtjev za slobodnim danom može mu izgledati kao izbjegavanje.
Vrijedi razgovarati o tom značenju. Šta Boris dobija iz zajedničkih odlazaka? Čega se pribojava kada ona ne želi ići? Šta Sanji predstavlja dan bez plana?
Njegovo razočaranje može biti razumljivo. Ipak, ono samo po sebi ne znači da je ona dužna prihvatiti izlet. O osjećanju se može razgovarati bez pretvaranja pristanka u dokaz ljubavi.
**Sanja treba jasno pokazati šta želi, a ne samo šta odbija**
Ako Sanja uglavnom kaže da joj se ne ide, Boris možda ne zna kakvo bi joj zajedničko vrijeme prijalo. Može zaključiti da svaki njegov prijedlog završava odbijanjem, naročito ako ona rijetko predlaže nešto drugo.
Zato vrijedi da razmisli želi li mir, drugačiju aktivnost ili manje vremena u društvu drugih ljudi. Možda bi rado prošetala s njim predveče, ali ne želi cjelodnevni izlet. Možda bi voljela ručak kod kuće, bez gostiju i žurbe.
To ne znači da mora ponuditi zamjenu za svako odbijanje. Znači da, kada govori o njihovom odnosu, jasno pokaže i svoje želje.
U ovom primjeru Sanja je dugo govorila da joj je svejedno. Ponekad bi prihvatila plan, a onda u subotu ujutro odustala. Boris nije uvijek mogao znati da njen pristanak zapravo znači kako joj je neprijatno da kaže ne. I taj dio obrasca treba promijeniti.
**Odbijanje je lakše čuti prije nego što se drugi uključe**
Ako je Boris već pozvao prijatelje ili kupio karte bez provjere, nije pošteno očekivati da Sanja pristane samo zato što će mu biti neprijatno promijeniti dogovor. Njena dostupnost ne bi trebala biti unaprijed pretpostavljena.
Drugačije je kada je ona jasno prihvatila plan, a zatim ga redovno otkazuje u posljednjem trenutku. Tada treba uzeti ozbiljno posljedice: drugi su odvojili vrijeme, organizovali prevoz ili napravili trošak.
Sanja može reći da joj treba malo vremena prije odgovora. Umjesto brzog pristanka, može provjeriti kakva joj je sedmica i šta već ima u planu.
Boris također treba prihvatiti da pitanje nema smisla ako je jedini dozvoljeni odgovor „da“. Ako poslije svakog odbijanja slijedi optužba, Sanja će sve teže odgovarati iskreno, a kasnija otkazivanja vjerovatno će stvarati još više ljutnje.
**Razgovor treba voditi izvan subotnje žurbe**
Najlošiji trenutak za širi dogovor jeste onaj kada Boris već stoji kod vrata, a Sanja pokušava objasniti da ne želi krenuti. Tada oboje razgovaraju pod pritiskom.
Bolje je izabrati mirno vrijeme tokom sedmice. Sanja može opisati obrazac bez riječi „uvijek“ i „nikad“: posljednjih nekoliko vikenda imalo je unaprijed dogovorene aktivnosti, a ona želi više prostora da bira.
Može reći: „Volim provoditi vrijeme s tobom, ali ne želim da svaki slobodan dan već ima raspored. Prije nego što potvrdiš plan drugima, želim da se dogovorimo.“
Boris može objasniti da mu zajednički odlasci znače mnogo. Zatim oboje treba da razgovaraju o učestalosti i načinu dogovaranja, umjesto da raspravljaju ko ima ispravniju predstavu dobrog vikenda.
**Zajedničko vrijeme može biti planirano, a da ne zauzme sve**
Njihov dogovor ne mora značiti da se više nikuda ne ide. Mogu unaprijed odabrati aktivnosti kojima se oboje raduju, a dio vremena ostaviti slobodnim.
Za jedan par odgovara izlet svake druge sedmice. Drugom više prija jedna duža aktivnost i jedno mirno jutro. Nije važna unaprijed zadana mjera, nego to da oboje stvarno pristaju.
Korisno je provjeriti i koliko rada stoji iza izlaska. Ko priprema stvari, završava kućne obaveze prije polaska i raspremi kada se vrate? Aktivnost koja jednoj osobi izgleda bezbrižno drugoj može donositi dodatni posao.
Dogovor također treba da ostavi prostor za promjenu kada sedmica bude naročito naporna. To ne mora značiti neozbiljnost. Važno je da se promjena saopšti jasno i dovoljno rano, uz uvažavanje već prihvaćenih obaveza.
**Odvojena aktivnost ne mora značiti udaljavanje**
Boris može otići na izlet s prijateljima i kada Sanja ostane kod kuće. Sanja može provesti nekoliko sati sama, a da ostatak vikenda žele biti zajedno.
Međutim, to treba biti stvarna mogućnost, bez naknadnog prebacivanja. Ako on pristane da ode sam, pa se vrati s porukom da je svima morao objašnjavati zašto nje nema, njeno odbijanje i dalje postaje kazna.
Sanja također treba izbjegavati omalovažavanje njegovih aktivnosti. Ako ih naziva besmislenim jurcanjem, teško će mu pokazati da poštuje ono što njemu prija.
Dvoje ljudi mogu imati različita interesovanja i ostati bliski. Potrebno je da se razlika ne koristi kao dokaz da je jedno dosadno, sebično ili nedovoljno posvećeno.
**Ako se svaki razgovor vrati na krivicu**
Boris može biti razočaran i nakon pažljivog objašnjenja. Sanja ne mora odmah ublažiti to osjećanje promjenom odluke. Može ga saslušati i ostati pri tome da ovog puta ne ide.
Ako se svako odbijanje uporno tumači kao manjak ljubavi, potrebno je razgovarati o širem problemu: imaju li oboje pravo na izbor kada se ne slažu? Sloboda postoji tek kada odgovor može biti drugačiji od očekivanog.
Sanja ima pravo tražiti miran vikend. Boris ima pravo predlagati aktivnosti i reći da mu zajednički izlasci nedostaju. Njihov zadatak je da naprave dogovor koji uzima ozbiljno obje potrebe.
Pristanak će tada biti iskreniji, a vrijeme koje provedu zajedno prijatnije. Sanja će moći izabrati izlet zato što mu se raduje, a Boris će znati da njeno prisustvo nije rezultat pritiska.