Zvono za veliki odmor u Osnovnoj školi “Pofalići” bilo je najglasniji zvuk na svijetu, ali za malog Edina ono je zvučalo kao presuda. Dok su druga djeca skakala od sreće, grabila ruksake i trčala prema pekari preko puta ili vadila šarene kutije s hranom, Edin bi osjetio onaj poznati, teški grč u stomaku. Nije to … Read more
U selu podno Vlašića, svi su znali za “Kineski zid”. Tako su mještani zvali betonsku grdosiju visoku tri metra koja je dijelila dvorišta dvojice braće, Ibre i Osmana. Prije dvadeset godina, posvađali su se oko međe. Oko pola metra ledine gdje je trebala proći cijev za vodu. Ibro je rekao da je njegovo, Osman da … Read more
Stan na Marijin Dvoru bio je kao iz časopisa. Bijeli zidovi, sivi namještaj visokog sjaja, mermerni podovi i miris skupih mirisnih štapića od vanilije. Belma je bila ponosna na svoj dom. Sve je moralo biti sterilno, čisto i moderno. Nije podnosila “miris kuhanja”, pogotovo ne onih teških, bosanskih jela od kojih se miris uvuče u … Read more
Svečana sala hotela “Evropa” u Sarajevu blistala je od kristala, zlata i skupih cvjetnih aranžmana. Bila je to svadba godine. Tarik, uspješni mladi menadžer, ženio je kćerku poznatog privrednika. Sve je moralo biti savršeno. Gosti su pristizali u skupim automobilima, dame u toaletama od svile, gospoda u italijanskim odijelima. Tarik je stajao na ulazu, savršen … Read more
Bio je petak popodne u velikom tržnom centru u Novom Sadu. Gužva je bila nesnosna, svi su žurili, kupovali, trošili novac koji možda i nemaju. Nada je gurala svoja teška, žuta kolica sa kofom i briskoima kroz hodnik prema ženskom toaletu. Imala je pedeset godina, proširene vene od stajanja i ruke uništene od jeftine hemije. … Read more
U staroj ulici na Dorćolu, miris svežeg kvasca i pečenog hleba budio je komšiluk već četrdeset godina. Pekara “Kod čika Mileta” bila je mala, zagušljiva radnja sa belim pločicama i starom peći na drva. Mile je bio onaj pravi, starinski pekar – brašnjavog lica, sa belom kapom i osmehom koji greje bolje od rerne. Nije … Read more
Hodnik Kantonalne bolnice mirisao je onako kako mirišu sve naše bolnice – na varikinu, kuhani kupus i strah. Neonske lampe na plafonu su zujale i treperile, bacajući hladno, sivo svjetlo na izlizani linoleum. Dragan je hodao gore-dole, kao lav u kavezu. Ruke su mu bile crne od kolomasti – došao je pravo iz radionice kad … Read more
Selo u brdima iznad Drine bilo je podijeljeno onom teškom, nevidljivom tišinom koja je ostala nakon rata. S jedne strane makadama živjeli su uglavnom Srbi, starosjedioci, a s druge su se polako, jedan po jedan, vraćali Bošnjaci da krpe ono što je od djedovine ostalo. Nedim je došao tog proljeća, sa trideset godina i dvije … Read more
Autoput Beograd-Niš bio je potopljen novembarskom kišom koja je lila kao iz kabla. Marko je sjedio visoko u kabini svog “Volva”, starog šlepera koji je bio njegova jedina kuća. Imao je pedeset godina, razvod iza sebe i hiljade kilometara ispred sebe. Brisači su mahnito radili, boreći se s bujicom, dok je radio svirao neku staru … Read more
U selu nadomak Kruševca, svi su znali za Dejanovog psa, Badija. Ali niko ga nije zvao po imenu. Zvali su ga “ona zver”, “ubica”, “demon”. Badi je bio mešanac staforda i pitbula, krupne građe, sa jednim uvom koje je nedostajalo i strašnim ožiljkom preko njuške koji mu je otkrivao zube čak i kad ne reži. … Read more