U kafani „Balkan“, tamo gdje se podovi nikada ne osuše od prosutog piva, Milan je bio inventar. Svi su ga zvali „Profesor“. Sjedio je uvijek na istoj rasklimanoj stolici u dnu šanka, držeći čašu vinjaka kao da mu je to jedina veza sa životom. Nekada je taj čovjek nosio najbjelji hirurški mantil u državi, a … Read more
Kafana „Poslednja nada“ mirisala je na sve ono što je u selu propalo: na ustajali duvanski dim, prosuto kiselo vino i znoj ljudi koji su odustali od sebe. U samom uglu, ispod lampe koja je slabašno treperila, sjedio je Jovo. Nekada najviši domaćin u kraju, čovjek čija je riječ vrijedila više od ugovora, sada je … Read more
Snijeg je te večeri na planini imao boju pepela, a vjetar je zavijao kroz pukotine stare brvnare kao ranjena zvijer. Baka Mara je sjedila uz ognjište, drhtavim rukama prebirajući po starim krunicama, dok je u kuhinji vladao težak, mučan miris dima i neizgovorenih riječi. Prekoputa nje, u novim, markiranim jaknama koje su šuškale pri svakom … Read more
U visokim proplancima planine Tare, gde snegovi znaju da zarobe sela i pre novembra, baka Stana je decenijama delila svoju samoću sa Belkom. Belka nije bila samo krava; bila je to krupna, mirna životinja toplih očiju koja je Stanu pratila kao senka. Otkako joj je muž poginuo u šumi, a sin i snaha nastradali u … Read more
U planinskom selu poviše Drine, gdje su zime duge, a hljeb se zarađuje žuljevima, djed Rade je svako jutro počinjao isto. Prvo bi naložio staru peć, a onda bi, onako pogrbljen i sa štapom, otišao do male, drvene štale. Tamo ga je uvijek čekala Rumenka. Bila je to krupna, mirna krava, čije su tople oči … Read more
„Sklanjaj te prljave opanke sa mog novog tepiha!“ prosiktala je Jovana kroz zube, stežući svilenu krpu kojom je glancala već besprijekorno čist kristalni luster. U uglu raskošne, tople trpezarije, prepune đakonija, pečenja i skupocjenih vina, stajala je sedamdesetogodišnja Milica. Ruke, ogrubjele od decenija rada na njivi i podizanja te iste kuće, nervozno su gužvale rub … Read more
Plamen u starom, tučanom „smederevcu“ pucketao je halapljivo, gutajući debelu, požutjelu kovertu. Četrnaestogodišnji Milan stajao je u uglu kuhinje, lica umrljanog od suza i pepela, drhteći od nemoći. Njegova maćeha Radojka stajala je pored šporeta sa žaračem u ruci, namjerno miješajući žar kako bi dječak gledao kako i posljednji komadić papira nestaje u dimu. Bilo … Read more
Škripa teških, okovanih vrata presjekla je tihu, svetu noć. Bilo je Badnje veče, a cijelim selom širio se miris tamjana, pečenice i toplog hljeba iz svakog odžaka. Iz svakog, osim onog pod kojim je do te noći stajala dvanaestogodišnja Jelena. Teška, nemilosrdna ruka njene maćehe Bose zgrabila ju je za kragnu tanke, iznošene jesenje jakne … Read more
Hladna, plavičasta svjetlost pametnog telefona bila je jedino sunce koje je Marko vidio već mjesecima. Njegova soba, sa vječito spuštenim roletnama, smrdila je na ustajali vazduh, prazne kese od čipsa i neopranu odjeću. Sa dvadeset i dvije godine, njegovo tijelo je izgledalo kao da pripada starcu. Koža mu je bila blijeda kao vosak, kičma iskrivljena … Read more
Hladno, blještavo svjetlo velike okrugle lampe obasjavalo je Eminino lice, pažljivo namješteno pod uglom koji je njene jagodice činio oštrijim, a nos užim. Dvadesetogodišnja djevojka sjedila je pred telefonom u svojoj sobi, popravljajući sjaj na usnama koje su već bile plave od iscrpljenosti. Pored njene tastature stajala je prazna limenka četvrtog energetskog pića tog dana … Read more