Blog

Pijaca je mirisala na svježe meso, zelje i proljećnu vlagu. Stajao sam ispred tezge sa suhomesnatim proizvodima, gledao kobasice koje vise kao nekada u mojoj radnji, i osjetio kako mi se u grudima steže nešto što nema veze sa godinama. Ruke su mi bile ispucale, kaput star, a cipele već dugo ne pamte nove đonove. … Read more

Subotom je pijaca uvijek najglasnija. Ljudi se guraju kao da će nestati paradajza, nadvikuju se oko cijene luka, kese šušte, a prodavci viču da je roba domaća i svježa kao da od toga zavisi nečiji život. Ja idem polako, oprezno, sa starom platnenom torbom pod rukom, istom onom koju sam nosio dok je moja Milena … Read more

Prase se okretalo ravnomjerno iznad žara, mast je kapala i cvrčala, a dim se uvijao oko šljive u našem dvorištu. U Srbiji se takvi dani pamte – dugački stolovi, bijeli stolnjaci, domaća rakija i rodbina koja se smije glasnije nego inače. Povod je bio očev rođendan i njegov povratak iz grada, gdje je, kako je … Read more

Prase se okretalo polako iznad žara, mast je kapala i cvrčala, a dim se dizao pravo prema krošnji stare šljive u našem dvorištu. U Šumadiji slava nije samo ručak — to je pokazivanje snage, složnosti, porodičnog ponosa. Sto je bio pun, čaše su zveckale, komšije su sjedile uz ogradu i pričale glasnije nego obično. Moj … Read more

Nisam mislila da će me riječ „majka“ ikada zaboljeti. Toliko puta sam je izgovorila sa brigom, sa strahom, sa ljubavlju koja te budi noću kad dijete samo malo jače diše. A tog dana ju je moj muž izgovorio kao presudu. I to ne između četiri zida, nego nasred dvorišta, gdje komšije zalivaju cvijeće sporije kad … Read more

Nisam planirala da se svađamo napolju. Htjela sam da to ostane između četiri zida, kao i sve druge stvari koje sam godinama gutala. Ali Marko je otvorio vrata kuhinje naglo, tako da su udarila o zid, i izašao u dvorište. Kad muškarac na Balkanu podigne glas napolju, to znači da želi publiku. A publika se … Read more

Navikla sam da me ljudi ne primjećuju. Navikla sam i da me primijete previše. Šest godina čistim iste ulice, iste trotoare, iste mrlje koje se vraćaju kao da nikada nisu ni bile uklonjene. Ali tog jutra sam prvi put osjetila kako je to kada te ne gledaju kao radnika, već kao metu. Bilo je rano, … Read more

Ustajem svako jutro u četiri, prije nego što se grad probudi i prije nego što iko primijeti da postojim. Navučem narandžasti prsluk, zavežem kosu u punđu i pogledam se kratko u ogledalo. U tom trenutku sam samo žena koja ide na posao. Ali čim izađem na ulicu, postajem nešto drugo — nešto što ljudi gledaju … Read more

Vratio sam se u selo sa dva kofera, starim alatom i planom da obnovim kuću mog pokojnog oca. Nisam se vraćao kao pobjednik, ali ni kao poražen. Došao sam jer sam bio umoran od tuđih gradova i hladnih zgrada, umoran od života u kojem te niko ne poznaje po imenu. Htio sam da u svom … Read more

Stajao sam nasred dvorišta u kojem sam naučio da hodam, a osjećao sam se kao stranac. Zemlja pod nogama bila je ista ona koju je otac godinama obrađivao, ali tog dana kao da je postala linija fronta. Kapija je bila širom otvorena, a komšije su već usporavale korak, osjetivši da nešto nije kako treba. Milan … Read more