Blog

Kuća je mirisala na tamjan i pečeno meso, a smijeh gostiju se iz prizemlja dizao do plafona. Bila je to krsna slava, dan kada je Marko, Draginjin sin, pred cijelim selom glumio velikog domaćina. Sjedio je na čelu stola, sipao najskuplju rakiju i pričao o svojim „poslovnim uspjesima“ u gradu, dok mu je supruga, u … Read more

Ognjen se u gradsku osnovnu školu doselio sredinom polugodišta. Došao je iz sela ispod Durmitora, iz kuće gdje se još uvijek ložilo ognjište i gdje je riječ bila tvrđa od kamena. Dok su njegovi vršnjaci u sedmom razredu nosili dukserice sa stranim natpisima i patike koje svijetle u mraku, Ognjen je dolazio u teškim, vunenim … Read more

U malom stanu na ivici grada, gde je miris vlage uvek bio jači od mirisa ručka, osamnaestogodišnja Milica stajala je ispred napuklog ogledala. Bio je dan mature – dan o kojem su njene drugarice pričale poslednje tri godine, naručujući haljine iz Pariza i Milana. Milica je ćutala. Nije imala srca da kaže majci, koja je … Read more

Kuca u predgrađu blještala je od luksuza. Ratko je sjedio na čelu stola, u košulji bijeloj kao snijeg, sa zlatnim krstom oko vrata koji je sjao jače od slavske svijeće. Pred njim su sjedili direktori, načelnici i lokalni moćnici, svi oni koji su Ratka smatrali stubom zajednice i “velikim domaćinom”. Slava je bila na vrhuncu, … Read more

Soba je mirisala na tamjan, svježu pogaču i tešku, masnu pečenicu. Slavska svijeća je mirno gorjela ispred ikone Svetog Nikole, bacajući dugačke sjenke na lica dvadesetak gostiju okupljenih oko bogate trpeze. Na čelu stola, u kolicima, sjedio je Bogdan. Čovjek čije su ruke nekada krotile divlje konje, sada je nijemo gledao u prazno, slomljen udarom … Read more

U kafani „Balkan“, tamo gdje se podovi nikada ne osuše od prosutog piva, Milan je bio inventar. Svi su ga zvali „Profesor“. Sjedio je uvijek na istoj rasklimanoj stolici u dnu šanka, držeći čašu vinjaka kao da mu je to jedina veza sa životom. Nekada je taj čovjek nosio najbjelji hirurški mantil u državi, a … Read more

Kafana „Poslednja nada“ mirisala je na sve ono što je u selu propalo: na ustajali duvanski dim, prosuto kiselo vino i znoj ljudi koji su odustali od sebe. U samom uglu, ispod lampe koja je slabašno treperila, sjedio je Jovo. Nekada najviši domaćin u kraju, čovjek čija je riječ vrijedila više od ugovora, sada je … Read more

Snijeg je te večeri na planini imao boju pepela, a vjetar je zavijao kroz pukotine stare brvnare kao ranjena zvijer. Baka Mara je sjedila uz ognjište, drhtavim rukama prebirajući po starim krunicama, dok je u kuhinji vladao težak, mučan miris dima i neizgovorenih riječi. Prekoputa nje, u novim, markiranim jaknama koje su šuškale pri svakom … Read more

U visokim proplancima planine Tare, gde snegovi znaju da zarobe sela i pre novembra, baka Stana je decenijama delila svoju samoću sa Belkom. Belka nije bila samo krava; bila je to krupna, mirna životinja toplih očiju koja je Stanu pratila kao senka. Otkako joj je muž poginuo u šumi, a sin i snaha nastradali u … Read more

U planinskom selu poviše Drine, gdje su zime duge, a hljeb se zarađuje žuljevima, djed Rade je svako jutro počinjao isto. Prvo bi naložio staru peć, a onda bi, onako pogrbljen i sa štapom, otišao do male, drvene štale. Tamo ga je uvijek čekala Rumenka. Bila je to krupna, mirna krava, čije su tople oči … Read more