Your blog category
U našoj kući se uvijek znalo da se porodica drži zajedno, bez obzira na sve. Otac je često govorio da krv nije voda i da se brat i sestra nikada ne smiju okrenuti jedno protiv drugog. Odrasli smo dijeleći sobu, tajne i hljeb kad ga nije bilo dovoljno. Mislila sam da nas ništa ne može … Read more
Slava je oduvijek bila dan kada se kuća puni glasovima, mirisom pečenja i zvukom čaša koje se sudaraju. Majka je od jutra spremala kolače, palila svijeću pod ikonom i ponavljala da tog dana nema svađe. Otac je sjedio za čelom stola, ponosan što se svi vraćamo pod isti krov. U toj kući se znalo ko … Read more
Vraćala sam se kući s djecom kasno tog popodneva, umorna od posla i briga koje se nikada ne završavaju. U torbi sam nosila hljeb i najjeftinije mlijeko, računajući u glavi kako da razvlačim platu do kraja mjeseca. Djeca su hodala pored mene tiho, navikla na to da mama stalno razmišlja o nečemu. Nisam im govorila … Read more
Te noći je kiša padala sitno, ali uporno, onako kako pada kad grad već utihne i samo rijetki prozori ostanu osvijetljeni. Vraćao sam se s posla kasno, bez volje da upalim svjetlo u stanu koji me dočekuje tišinom. Navikao sam na tu tišinu, ali ona nikada ne postane lakša. Dok sam prolazio pored kontejnera iza … Read more
Svako jutro nosim ruže na pijacu u staroj pletenoj korpi koju sam nekada dijelila sa mužem. On je volio crvene, ja bijele, i godinama smo ih sadili zajedno iza kuće. Otkako njega nema, ruže su mi ostale jedini razgovor koji vodim bez riječi. Kad ih režem u zoru, uvijek mu kažem: „Evo, Milane, još jedna … Read more
Svako jutro ustajem prije nego što se razdani, dok je grad još u polusnu, a hladan vazduh pecka obraze. U bašti iza kuće berem ruže, nevene i malo ljubičaste lavande, pažljivo kao da berem uspomene, a ne cvijeće. Zemlja mi ostaje pod noktima, ali meni to ne smeta – to je jedino bogatstvo koje imam. … Read more
Ljeto u malinjaku ima svoj ritam – rano ustajanje, crvene ruke do podneva i sunce koje te nauči koliko možeš da izdržiš. Došao sam početkom juna sa jednom namjerom: da do kraja sezone skupim dovoljno novca za prsten. Nisam htio kredit, nisam htio pozajmicu. Htio sam da ga platim znojem. Ivana je govorila da joj … Read more
Sunce u malinjaku ne peče – ono udara. U šest ujutro već ti znoj klizi niz leđa, a redovi malina djeluju beskonačno, kao da ćeš do večeri obrati samo isti žbun. Došao sam iz grada početkom jula, sa jednom torbom i jasnim ciljem: da zaradim dovoljno za majčinu operaciju. Doktori su rekli da nije hitno, … Read more
Snijeg je padao sitno i uporno te večeri, onako kako pada kad grad već zaspi, a ulice postanu tihe i hladne. Vraćao sam se s posla umoran, bez volje da ikome objašnjavam zašto mi kuća već mjesecima djeluje prazno, iako nas je dvoje unutra. Sara je od majčine smrti postala tiša nego što jedno dijete … Read more
Nisam otišao u azil jer sam bio heroj. Otišao sam jer mi je kuća bila previše tiha. Nakon razvoda, zidovi su odjednom počeli da odzvanjaju, a televizor više nije mogao da nadglasa misli koje su dolazile noću. Prijatelji su govorili da mi treba društvo, da čovjek ne može sam kroz sve. Nisam im vjerovao. Ali … Read more