Your blog category
Nisam planirala da se svađamo napolju. Htjela sam da to ostane između četiri zida, kao i sve druge stvari koje sam godinama gutala. Ali Marko je otvorio vrata kuhinje naglo, tako da su udarila o zid, i izašao u dvorište. Kad muškarac na Balkanu podigne glas napolju, to znači da želi publiku. A publika se … Read more
Navikla sam da me ljudi ne primjećuju. Navikla sam i da me primijete previše. Šest godina čistim iste ulice, iste trotoare, iste mrlje koje se vraćaju kao da nikada nisu ni bile uklonjene. Ali tog jutra sam prvi put osjetila kako je to kada te ne gledaju kao radnika, već kao metu. Bilo je rano, … Read more
Ustajem svako jutro u četiri, prije nego što se grad probudi i prije nego što iko primijeti da postojim. Navučem narandžasti prsluk, zavežem kosu u punđu i pogledam se kratko u ogledalo. U tom trenutku sam samo žena koja ide na posao. Ali čim izađem na ulicu, postajem nešto drugo — nešto što ljudi gledaju … Read more
Vratio sam se u selo sa dva kofera, starim alatom i planom da obnovim kuću mog pokojnog oca. Nisam se vraćao kao pobjednik, ali ni kao poražen. Došao sam jer sam bio umoran od tuđih gradova i hladnih zgrada, umoran od života u kojem te niko ne poznaje po imenu. Htio sam da u svom … Read more
Stajao sam nasred dvorišta u kojem sam naučio da hodam, a osjećao sam se kao stranac. Zemlja pod nogama bila je ista ona koju je otac godinama obrađivao, ali tog dana kao da je postala linija fronta. Kapija je bila širom otvorena, a komšije su već usporavale korak, osjetivši da nešto nije kako treba. Milan … Read more
Stan u kojem sada živimo kupio sam prije četrdeset godina, kada su zidovi još mirisali na svježi malter, a ja imao ruke pune snage i planove u glavi. Radio sam po dvije smjene u fabrici, vikendom popravljao komšijama instalacije, samo da bih svaki kvadrat otplatio bez duga. Sjećam se dana kada sam donio ključeve kući … Read more
Nekada su me zvali majstore Vukadine. Dolazili su po savjet, po alat, po riječ. Danas me u sopstvenoj kući zovu samo kad treba da se pomjerim s puta. Imam sedamdeset četiri godine i prvi put u životu osjećam da zauzimam previše prostora — iako sam se cijelog života trudio da ga drugima pravim. Kuću u … Read more
Stara kuća Radomira i Zorice mirisala je na pečenje, tamjan i svježe ispečen hljeb. Svijeća je gorjela pod ikonom, a zlatna svjetlost lomila se po zidovima koji su pamtili više nego što su pokazivali. Napolju je škrgutao snijeg pod nogama komšija koji su se vraćali iz crkve, dok je unutra vladao mir koji je djelovao … Read more
U kući Dragana i Milene Badnje veče je uvijek mirisalo na tamjan, pečenu ribu i svježe isječeni badnjak. Ove godine sve je bilo isto — i opet ništa nije bilo isto. Na kraju stola, ispod ikone i svijeće, stajala je prazna stolica. Sedmu godinu zaredom. Milena je pažljivo slagala tanjire, popravljala stolnjak i izbjegavala pogled … Read more
Kad sam ocu rekla da sam trudna, nije me prvo pogledao. Gledao je kroz prozor, prema štali i dvorištu, kao da mu je važnije koliko je sijena ostalo nego šta sam upravo izgovorila. A onda je polako okrenuo glavu prema meni. U tom pogledu nije bilo zbunjenosti. Bio je samo bijes. Imala sam dvadeset godina … Read more