Blog

Svako jutro ustajem prije nego što se razdani, dok je grad još u polusnu, a hladan vazduh pecka obraze. U bašti iza kuće berem ruže, nevene i malo ljubičaste lavande, pažljivo kao da berem uspomene, a ne cvijeće. Zemlja mi ostaje pod noktima, ali meni to ne smeta – to je jedino bogatstvo koje imam. … Read more

Ljeto u malinjaku ima svoj ritam – rano ustajanje, crvene ruke do podneva i sunce koje te nauči koliko možeš da izdržiš. Došao sam početkom juna sa jednom namjerom: da do kraja sezone skupim dovoljno novca za prsten. Nisam htio kredit, nisam htio pozajmicu. Htio sam da ga platim znojem. Ivana je govorila da joj … Read more

Sunce u malinjaku ne peče – ono udara. U šest ujutro već ti znoj klizi niz leđa, a redovi malina djeluju beskonačno, kao da ćeš do večeri obrati samo isti žbun. Došao sam iz grada početkom jula, sa jednom torbom i jasnim ciljem: da zaradim dovoljno za majčinu operaciju. Doktori su rekli da nije hitno, … Read more

Snijeg je padao sitno i uporno te večeri, onako kako pada kad grad već zaspi, a ulice postanu tihe i hladne. Vraćao sam se s posla umoran, bez volje da ikome objašnjavam zašto mi kuća već mjesecima djeluje prazno, iako nas je dvoje unutra. Sara je od majčine smrti postala tiša nego što jedno dijete … Read more

Nisam otišao u azil jer sam bio heroj. Otišao sam jer mi je kuća bila previše tiha. Nakon razvoda, zidovi su odjednom počeli da odzvanjaju, a televizor više nije mogao da nadglasa misli koje su dolazile noću. Prijatelji su govorili da mi treba društvo, da čovjek ne može sam kroz sve. Nisam im vjerovao. Ali … Read more

Pijaca je mirisala na svježe meso, zelje i proljećnu vlagu. Stajao sam ispred tezge sa suhomesnatim proizvodima, gledao kobasice koje vise kao nekada u mojoj radnji, i osjetio kako mi se u grudima steže nešto što nema veze sa godinama. Ruke su mi bile ispucale, kaput star, a cipele već dugo ne pamte nove đonove. … Read more

Subotom je pijaca uvijek najglasnija. Ljudi se guraju kao da će nestati paradajza, nadvikuju se oko cijene luka, kese šušte, a prodavci viču da je roba domaća i svježa kao da od toga zavisi nečiji život. Ja idem polako, oprezno, sa starom platnenom torbom pod rukom, istom onom koju sam nosio dok je moja Milena … Read more

Prase se okretalo ravnomjerno iznad žara, mast je kapala i cvrčala, a dim se uvijao oko šljive u našem dvorištu. U Srbiji se takvi dani pamte – dugački stolovi, bijeli stolnjaci, domaća rakija i rodbina koja se smije glasnije nego inače. Povod je bio očev rođendan i njegov povratak iz grada, gdje je, kako je … Read more

Prase se okretalo polako iznad žara, mast je kapala i cvrčala, a dim se dizao pravo prema krošnji stare šljive u našem dvorištu. U Šumadiji slava nije samo ručak — to je pokazivanje snage, složnosti, porodičnog ponosa. Sto je bio pun, čaše su zveckale, komšije su sjedile uz ogradu i pričale glasnije nego obično. Moj … Read more

Nisam mislila da će me riječ „majka“ ikada zaboljeti. Toliko puta sam je izgovorila sa brigom, sa strahom, sa ljubavlju koja te budi noću kad dijete samo malo jače diše. A tog dana ju je moj muž izgovorio kao presudu. I to ne između četiri zida, nego nasred dvorišta, gdje komšije zalivaju cvijeće sporije kad … Read more