Your blog category
U malom stanu na ivici grada, gde je miris vlage uvek bio jači od mirisa ručka, osamnaestogodišnja Milica stajala je ispred napuklog ogledala. Bio je dan mature – dan o kojem su njene drugarice pričale poslednje tri godine, naručujući haljine iz Pariza i Milana. Milica je ćutala. Nije imala srca da kaže majci, koja je … Read more
Kuca u predgrađu blještala je od luksuza. Ratko je sjedio na čelu stola, u košulji bijeloj kao snijeg, sa zlatnim krstom oko vrata koji je sjao jače od slavske svijeće. Pred njim su sjedili direktori, načelnici i lokalni moćnici, svi oni koji su Ratka smatrali stubom zajednice i “velikim domaćinom”. Slava je bila na vrhuncu, … Read more
Soba je mirisala na tamjan, svježu pogaču i tešku, masnu pečenicu. Slavska svijeća je mirno gorjela ispred ikone Svetog Nikole, bacajući dugačke sjenke na lica dvadesetak gostiju okupljenih oko bogate trpeze. Na čelu stola, u kolicima, sjedio je Bogdan. Čovjek čije su ruke nekada krotile divlje konje, sada je nijemo gledao u prazno, slomljen udarom … Read more
U kafani „Balkan“, tamo gdje se podovi nikada ne osuše od prosutog piva, Milan je bio inventar. Svi su ga zvali „Profesor“. Sjedio je uvijek na istoj rasklimanoj stolici u dnu šanka, držeći čašu vinjaka kao da mu je to jedina veza sa životom. Nekada je taj čovjek nosio najbjelji hirurški mantil u državi, a … Read more
Kafana „Poslednja nada“ mirisala je na sve ono što je u selu propalo: na ustajali duvanski dim, prosuto kiselo vino i znoj ljudi koji su odustali od sebe. U samom uglu, ispod lampe koja je slabašno treperila, sjedio je Jovo. Nekada najviši domaćin u kraju, čovjek čija je riječ vrijedila više od ugovora, sada je … Read more
Snijeg je te večeri na planini imao boju pepela, a vjetar je zavijao kroz pukotine stare brvnare kao ranjena zvijer. Baka Mara je sjedila uz ognjište, drhtavim rukama prebirajući po starim krunicama, dok je u kuhinji vladao težak, mučan miris dima i neizgovorenih riječi. Prekoputa nje, u novim, markiranim jaknama koje su šuškale pri svakom … Read more
U visokim proplancima planine Tare, gde snegovi znaju da zarobe sela i pre novembra, baka Stana je decenijama delila svoju samoću sa Belkom. Belka nije bila samo krava; bila je to krupna, mirna životinja toplih očiju koja je Stanu pratila kao senka. Otkako joj je muž poginuo u šumi, a sin i snaha nastradali u … Read more
U planinskom selu poviše Drine, gdje su zime duge, a hljeb se zarađuje žuljevima, djed Rade je svako jutro počinjao isto. Prvo bi naložio staru peć, a onda bi, onako pogrbljen i sa štapom, otišao do male, drvene štale. Tamo ga je uvijek čekala Rumenka. Bila je to krupna, mirna krava, čije su tople oči … Read more
„Sklanjaj te prljave opanke sa mog novog tepiha!“ prosiktala je Jovana kroz zube, stežući svilenu krpu kojom je glancala već besprijekorno čist kristalni luster. U uglu raskošne, tople trpezarije, prepune đakonija, pečenja i skupocjenih vina, stajala je sedamdesetogodišnja Milica. Ruke, ogrubjele od decenija rada na njivi i podizanja te iste kuće, nervozno su gužvale rub … Read more
Plamen u starom, tučanom „smederevcu“ pucketao je halapljivo, gutajući debelu, požutjelu kovertu. Četrnaestogodišnji Milan stajao je u uglu kuhinje, lica umrljanog od suza i pepela, drhteći od nemoći. Njegova maćeha Radojka stajala je pored šporeta sa žaračem u ruci, namjerno miješajući žar kako bi dječak gledao kako i posljednji komadić papira nestaje u dimu. Bilo … Read more