Your blog category
Jutro na staroj gradskoj pijaci osvanulo je toliko hladno da mi se dah ledio čim bih ga ispustila iz umornih, staračkih pluća. Sjedila sam na prevrnutoj drvenoj gajbici od pet sati, umotana u teški, crni vuneni šal koji me odavno više nije grijao. Ispred mene, na čistoj, bijeloj pamučnoj krpi, ležala su tri komada domaćeg … Read more
Nedelja popodne u prostranoj kući porodice Jovanović odisala je onom usiljenom, teškom svečanošću koja uvek prethodi nekoj velikoj porodičnoj oluji. Jovana je nervozno popravljala kragnu svoje skromne bele bluze, trudeći se da izgleda pristojno pred brojnom i veoma bogatom rodbinom svog supruga Stefana. Znala je da svaki njen pokret prate hladni, procenjivački pogledi Zorinih prijateljica … Read more
Novembar je u našu staru kuću doneo miris suvog drveta i onaj poznati, teški teret slavske pripreme koji lomi leđa. Milena je danima stajala pored vrelog šporeta, brišući znoj sa čela dok je pripremala trpezu za pedeset najvažnijih zvanica našeg kraja. Njene mlade ruke bile su ispucale od hladne vode i neprestanog pranja sudova, ali … Read more
Sparina u našem zajedničkom dvorištu bila je toliko gusta da se činilo kako se i sam vazduh jedva pomera između sivih zidova. Sedela sam na niskom zidiću, držeći u krilu neotvorenu kovertu sa neplaćenim računima koji su se gomilali mesecima unazad. Strina Zorka je sa svog balkona na prvom spratu nepomično posmatrala ulaznu kapiju, držeći … Read more
Jutro u našem dvorištu uvek je počinjalo mirisom jake domaće kafe i šapatom koji se širio brže od jutarnjeg vetra. Stajala sam na prozoru, gledajući Stanku i ostale žene kako se zbijaju na onoj staroj drvenoj klupi ispred samog ulaza. Svaki naš pokret bio je pod budnim okom tih dežurnih sudija koji su znali i … Read more
Jutro u Gornjem Polju počinjalo je mnogo pre nego što sunce dotakne krovove. Milica je ustajala u četiri sata da pomogne ocu u hladnoj staji. Hranili su krave dok im se dah video kao siva magla. Njene ruke bile su snažne od rada koji gradska deca ne poznaju. Ipak, uvek je nosila tihi osmeh, znajući … Read more
Školsko dvorište odisalo je mirisom vlažnog betona i jeftinih cigareta koje su se svako jutro krišom pušile iza fiskulturne sale. Jutarnja magla se sporo podizala iznad metalnih golova, ostavljajući kapljice rose na zarđaloj ogradi koja je razdvajala svet dece od surove ulice. Jovan je koračao polako, pognute glave, dok je svaki njegov korak odjekivao tupo … Read more
Kuća bake Jele bila je muzej tišine. Otkako je njezin Stojan otišao prije petnaest godina, svaka stvar u prostoriji stajala je na svom mjestu, kao da čeka njegov povratak. Jela je dane provodila brišući prašinu sa njegovih uokvirenih slika i gledajući kroz prozor u kapiju koja se više nije otvarala. Njezin unuk, Milan, svraćao bi … Read more
Kuća je mirisala na tamjan i pečeno meso, a smijeh gostiju se iz prizemlja dizao do plafona. Bila je to krsna slava, dan kada je Marko, Draginjin sin, pred cijelim selom glumio velikog domaćina. Sjedio je na čelu stola, sipao najskuplju rakiju i pričao o svojim „poslovnim uspjesima“ u gradu, dok mu je supruga, u … Read more
Ognjen se u gradsku osnovnu školu doselio sredinom polugodišta. Došao je iz sela ispod Durmitora, iz kuće gdje se još uvijek ložilo ognjište i gdje je riječ bila tvrđa od kamena. Dok su njegovi vršnjaci u sedmom razredu nosili dukserice sa stranim natpisima i patike koje svijetle u mraku, Ognjen je dolazio u teškim, vunenim … Read more