Bio je petak popodne u velikom tržnom centru u Novom Sadu. Gužva je bila nesnosna, svi su žurili, kupovali, trošili novac koji možda i nemaju. Nada je gurala svoja teška, žuta kolica sa kofom i briskoima kroz hodnik prema ženskom toaletu. Imala je pedeset godina, proširene vene od stajanja i ruke uništene od jeftine hemije. … Read more
U staroj ulici na Dorćolu, miris svežeg kvasca i pečenog hleba budio je komšiluk već četrdeset godina. Pekara “Kod čika Mileta” bila je mala, zagušljiva radnja sa belim pločicama i starom peći na drva. Mile je bio onaj pravi, starinski pekar – brašnjavog lica, sa belom kapom i osmehom koji greje bolje od rerne. Nije … Read more
Hodnik Kantonalne bolnice mirisao je onako kako mirišu sve naše bolnice – na varikinu, kuhani kupus i strah. Neonske lampe na plafonu su zujale i treperile, bacajući hladno, sivo svjetlo na izlizani linoleum. Dragan je hodao gore-dole, kao lav u kavezu. Ruke su mu bile crne od kolomasti – došao je pravo iz radionice kad … Read more
Selo u brdima iznad Drine bilo je podijeljeno onom teškom, nevidljivom tišinom koja je ostala nakon rata. S jedne strane makadama živjeli su uglavnom Srbi, starosjedioci, a s druge su se polako, jedan po jedan, vraćali Bošnjaci da krpe ono što je od djedovine ostalo. Nedim je došao tog proljeća, sa trideset godina i dvije … Read more
Autoput Beograd-Niš bio je potopljen novembarskom kišom koja je lila kao iz kabla. Marko je sjedio visoko u kabini svog “Volva”, starog šlepera koji je bio njegova jedina kuća. Imao je pedeset godina, razvod iza sebe i hiljade kilometara ispred sebe. Brisači su mahnito radili, boreći se s bujicom, dok je radio svirao neku staru … Read more
U selu nadomak Kruševca, svi su znali za Dejanovog psa, Badija. Ali niko ga nije zvao po imenu. Zvali su ga “ona zver”, “ubica”, “demon”. Badi je bio mešanac staforda i pitbula, krupne građe, sa jednim uvom koje je nedostajalo i strašnim ožiljkom preko njuške koji mu je otkrivao zube čak i kad ne reži. … Read more
U maloj, trošnoj kući na periferiji Zenice, vladala je ona teška tišina koja nastane kad želje udare u zid neimaštine. Bila je sredina maja, vrijeme kad grad miriše na lipe i kad gradom šetaju maturanti. Ali u sobi osamnaestogodišnje Lejle, nije bilo radosti. Lejla je sjedila na rubu kreveta, lica zaronjenog u dlanove, dok su … Read more
Stan u novogradnji u sarajevskom naselju Šip mirisao je na lavandu i novo drvo. Amra je bila u sedmom mjesecu trudnoće i u “gniježđenje” fazi. Sve je moralo biti savršeno za dolazak njenog prvog sina, malog Emira. Dječja soba je izgledala kao iz kataloga – bijeli krevetac, sivi zidovi, plišane igračke pastelnih boja i skupa, … Read more
U malom, zagušljivom stanu na periferiji grada, vazduh je bio težak od duvanskog dima i nervoze. Roletne su bile spuštene, iako je napolju bilo podne. Milan je hodao gore-dole po dnevnoj sobi kao zarobljena zver. Imao je trideset godina, bio je nezaposlen i, što je najgore, bio je dužan. Telefon mu je vibrirao u džepu … Read more
Jutro u stanu u beogradskom naselju Karaburma bilo je haotično. Dragan je trčao po hodniku u boksericama, s telefonom na uhu. Danas je bio “Dan D”. Imao je sastanak sa stranim investitorima u 10:00. Ako to prođe, dobija unapređenje, službeni auto i platu o kojoj je sanjao. Ako ne prođe, ostaje u kreditima do guše. … Read more