Mjesecima nije izlazio iz mračne sobe zbog društvenih mreža, a kada mu se djed srušio od srčanog udara, uradio je najsramniju stvar na svijetu
Hladna, plavičasta svjetlost pametnog telefona bila je jedino sunce koje je Marko vidio već mjesecima. Njegova soba, sa vječito spuštenim roletnama, smrdila je na ustajali vazduh, prazne kese od čipsa i neopranu odjeću. Sa dvadeset i dvije godine, njegovo tijelo je izgledalo kao da pripada starcu. Koža mu je bila blijeda kao vosak, kičma iskrivljena … Read more