Jovana i Mina bile su sestre, ali njihovi životi su bili projektovani u dva potpuno različita smera. Jovana, starija, bila je akademski orijentisana i skromna. Vozila je stari automobil, radila kao asistent na fakultetu i težila samostalnosti. Mina, mlađa, bila je slika i prilika onoga što je njihova majka, Vesna, oduvek želela: lepa, atraktivna i fokusirana isključivo na udaju.
Vesna je ceo svoj život usmerila na jedan cilj: da Mina ne ponovi njene greške. Vesna je, naime, bila udata za čoveka sličnog Jovani – poštenog, ali siromašnog. Razveli su se, a Vesna je ostala sa dve ćerke i bolnim sećanjima na oskudicu.
“Mina, ti si prelepa. Tvoja lepota je tvoj kapital. Nemoj da završiš kao ja. Nemoj da završiš kao Jovana,” govorila bi Vesna, gurajući Miu u naručje svakog bogatog, neženjenog muškarca. Jovana bi te scene posmatrala sa gnušanjem.
Kulminacija je nastupila kada je Mina upoznala gospodina Andreja. Bio je pedesetogodišnji magnat nekretnina, razveden, sa decom, i neugledan. Ali imao je ono što je Vesna smatrala najvažnijim: neograničenu moć i novac. Veza se razvijala vrtoglavom brzinom.
Jovana je pokušala da interveniše. “Mama, to je apsurdno! On je dvostruko stariji od nje, i ponaša se kao da je kupuje!”
“Ćuti, Jovana! Ti ne razumeš! Ti si svoju priliku propustila! Tvoja sestra će biti sigurna!” vikala je Vesna, držeći Miu čvrsto uza sebe.
“Ne želim tu sigurnost!” rekla je Mina, ali su joj oči govorile drugačije. Oduvek je bila naviknuta da sledi majčine instrukcije.
Svadba je bila raskošna, prizor iz bajke. Jovana nije htela da dođe, ali majka ju je naterala. “Doći ćeš. Svi moraju da vide naš uspeh.” Jovana je stajala u uglu, stežući zube dok je gledala svoju mlađu sestru, u venčanici vrednoj godišnje Jovana plate, kako se prodaje za zlatni kavez.
Nakon svadbe, Mina se uselila u Andrejevu vilu. Presekla je sve veze sa starim životom, prestala je da se javlja. Vesna je bila euforična.
Samo je Jovana ostala sa tihom, gorkom gorčinom. Međutim, mesec dana nakon venčanja, Jovana je došla u majčinu kuću da joj vrati stari porodični album. Zatekla je Vesnu uplakanu, sedeći u mraku.
“Šta se desilo, mama? Zašto plačeš?”
“Ništa. Srećna sam zbog Mine,” promumljala je Vesna.
Ali Jovana je primetila nešto čudno. Na stolu, pored kutije maramica, ležao je otvoreni rokovnik. Vesnin stari, mali, kožni rokovnik koji je uvek nosila sa sobom. Na poslednjoj strani, pod naslovom “Obaveza”, crnim mastilom je stajala jedna jedina, kratka rečenica, koju je Vesna pokušala da precrta, ali je mastilo bilo previše gusto.
Jovana se nagnula i pročitala rečenicu. A onda ju je preseklo. Nije to bila rečenica o novcu. Nije bila o bogatstvu. Bila je to tajna koja je Minin brak učinila ne samo tužnim, već i mračnim.
Jovana je prišla stolu, a prsti su joj obamrli. Pažljivo je uzela Vesnin rokovnik. Na poslednjoj strani, pod naslovom “Obaveza”, stajala je jedna, kratka, užasavajuća rečenica, koju je Vesna pokušala da izgrebe olovkom: “Plaćanje 15. u mesecu. Klijent: S. V. Lokacija: Psihijatrijska klinika, Beograd.”
Jovana se zaledila. Nije to bio račun za dug. Bila je to obaveza. A “S. V.” je bilo ime brata njenog pokojnog oca, strica Sretena, koji je nestao pre dvadeset godina, nakon što je imao teški nervni slom. Jovana je znala da je Sreten u mentalnoj ustanovi, ali zašto Vesna plaća za njega? I zašto je to tajna?
Suočila je majku. “Mama, šta je ovo? Zašto plaćaš za strica Sretena? I zašto je Andrej upleten u ovo?”
Vesna se slomila. Njen vrisak bio je pun bola i agonije. Priznala je sve. Njen muž, Jovani i Miin otac, nije bio siromašan čovek, već propali biznismen koji je bio upleten u teške finansijske malverzacije. “Lagao nas je, Jovana! Prevario je ljude!” A Andrej, magnat, je posedovao dokaze.
“Andrej nije oženio Miu iz ljubavi, Jovana,” jecala je Vesna. “Oteo ju je! Ucenio nas je! Andrej je hteo da uđe u politiku. Trebala mu je ugledna, “čista” porodica bez mrlja. Ali imao je jednog klijenta koji mu je smetao: tvoj otac.”
Andrej je znao za zločine njihovog oca. Njegova ponuda je bila jednostavna: “Daj mi svoju prelepu kćer, Miu, za ženu, i ja ću zataškati sve dokaze o proneveri i falsifikovanju. Učiniću da vaš muž umre kao pošten čovek. Ako ne pristaneš, idem sa dokazima u policiju, a ti i tvoja kćer ćete završiti na ulici. Pored toga, otkriću da je Sreten… pa, da je to uradio vaš otac, a ne on.”
Tea je gledala u majku, osećajući mučninu. Shvatila je. Mirjana nije gurala Miu da se bogato uda. Gurala ju je da bi spasila čast porodice i njihovu finansijsku stabilnost. Mlađa ćerka je postala žrtva da bi zaštitila stariju od sramote.
“A Sreten?” pitala je Jovana. “Zašto je plaćanje tajno?”
“Jer Andrej,” rekla je Vesna tiho, “Andrejev otac je uništio Sretena. Andrej mu duguje. Mislila sam da će, ako mu dam Miu, on biti milostiv. Plaćanje je za Sretenovu negu. Andrej me je prisilio na brak. Da sve činim da Sreten… ćuti. Sreten je bio svedok. On zna da je Andrej… ubio čoveka.”
Jovana je shvatila da njena sestra nije u zlatnom kavezu, već u smrtonosnoj uceni. “Gde je sada Andrej?”
“Na jahti. Vraća se sutra. Ali Jovana, preklinjem te, ne govori Miji! Ona bi se ubila!”
Tea je uzela ključeve od automobila. Nije otišla na policiju, ni kod advokata. Jovana je otišla u vilu svog oca. Ušla je u radnu sobu. Odvela je tamo majku.
Dva dana kasnije, Andrej je stigao. Ušao je u kuću, srećan, ali stao je zatečen. U dnevnoj sobi su sedele Vesna i Jovana. Pored njih, na stolu je bio fascikl.
“Tea? Kakvo je ovo iznenađenje? Gde je Mina?” pitao je, namrgođen.
“Mina spava,” rekla je Tea, mirno. “A ti sedi, Andrej. Imam novi ugovor za tebe.”
Andrej se namrštio. “O čemu pričaš, devojko?”
Tea je otvorila fascikl. “Pre nego što si oženio moju sestru, kupio si ovu vilu od njenog pravog vlasnika. Od Sretena.” Na stolu je ležao ugovor. Andrej je prebledeo. Sreten je bio svedok Andrejevog ubistva.
Tea je podigla pogled. “Videla sam ugovor. I zvala sam sestre Kovač (devojke iz drugog sela). One su imale udeo u vili. Kupila sam ga. Upravo sam postala većinski vlasnik ovog tvog luksuza. I znaš šta, Andrej? Naš brak je gotov. Oslobodićeš Miu, ili će tvoja politička karijera umreti sa mnom u ovoj kući.”
Jovana je shvatila da je majka, u svojoj ucenjenosti, rodila pravog borca. Tea je bila jača od nje. Tea je preuzela njenu žrtvu, ali je dodala svoju snagu.