Your blog category
Jutro u Gornjem Polju počinjalo je mnogo pre nego što sunce dotakne krovove. Milica je ustajala u četiri sata da pomogne ocu u hladnoj staji. Hranili su krave dok im se dah video kao siva magla. Njene ruke bile su snažne od rada koji gradska deca ne poznaju. Ipak, uvek je nosila tihi osmeh, znajući … Read more
Školsko dvorište odisalo je mirisom vlažnog betona i jeftinih cigareta koje su se svako jutro krišom pušile iza fiskulturne sale. Jutarnja magla se sporo podizala iznad metalnih golova, ostavljajući kapljice rose na zarđaloj ogradi koja je razdvajala svet dece od surove ulice. Jovan je koračao polako, pognute glave, dok je svaki njegov korak odjekivao tupo … Read more
Kuća bake Jele bila je muzej tišine. Otkako je njezin Stojan otišao prije petnaest godina, svaka stvar u prostoriji stajala je na svom mjestu, kao da čeka njegov povratak. Jela je dane provodila brišući prašinu sa njegovih uokvirenih slika i gledajući kroz prozor u kapiju koja se više nije otvarala. Njezin unuk, Milan, svraćao bi … Read more
Kuća je mirisala na tamjan i pečeno meso, a smijeh gostiju se iz prizemlja dizao do plafona. Bila je to krsna slava, dan kada je Marko, Draginjin sin, pred cijelim selom glumio velikog domaćina. Sjedio je na čelu stola, sipao najskuplju rakiju i pričao o svojim „poslovnim uspjesima“ u gradu, dok mu je supruga, u … Read more
Ognjen se u gradsku osnovnu školu doselio sredinom polugodišta. Došao je iz sela ispod Durmitora, iz kuće gdje se još uvijek ložilo ognjište i gdje je riječ bila tvrđa od kamena. Dok su njegovi vršnjaci u sedmom razredu nosili dukserice sa stranim natpisima i patike koje svijetle u mraku, Ognjen je dolazio u teškim, vunenim … Read more
U malom stanu na ivici grada, gde je miris vlage uvek bio jači od mirisa ručka, osamnaestogodišnja Milica stajala je ispred napuklog ogledala. Bio je dan mature – dan o kojem su njene drugarice pričale poslednje tri godine, naručujući haljine iz Pariza i Milana. Milica je ćutala. Nije imala srca da kaže majci, koja je … Read more
Kuca u predgrađu blještala je od luksuza. Ratko je sjedio na čelu stola, u košulji bijeloj kao snijeg, sa zlatnim krstom oko vrata koji je sjao jače od slavske svijeće. Pred njim su sjedili direktori, načelnici i lokalni moćnici, svi oni koji su Ratka smatrali stubom zajednice i “velikim domaćinom”. Slava je bila na vrhuncu, … Read more
Soba je mirisala na tamjan, svježu pogaču i tešku, masnu pečenicu. Slavska svijeća je mirno gorjela ispred ikone Svetog Nikole, bacajući dugačke sjenke na lica dvadesetak gostiju okupljenih oko bogate trpeze. Na čelu stola, u kolicima, sjedio je Bogdan. Čovjek čije su ruke nekada krotile divlje konje, sada je nijemo gledao u prazno, slomljen udarom … Read more
U kafani „Balkan“, tamo gdje se podovi nikada ne osuše od prosutog piva, Milan je bio inventar. Svi su ga zvali „Profesor“. Sjedio je uvijek na istoj rasklimanoj stolici u dnu šanka, držeći čašu vinjaka kao da mu je to jedina veza sa životom. Nekada je taj čovjek nosio najbjelji hirurški mantil u državi, a … Read more
Kafana „Poslednja nada“ mirisala je na sve ono što je u selu propalo: na ustajali duvanski dim, prosuto kiselo vino i znoj ljudi koji su odustali od sebe. U samom uglu, ispod lampe koja je slabašno treperila, sjedio je Jovo. Nekada najviši domaćin u kraju, čovjek čija je riječ vrijedila više od ugovora, sada je … Read more