Admin Ja sam otac Gavrilo, prota koji je u svojoj dugoj službi vidio apsolutno sve oblike ljudske radosti i tuge, krsteći, vjenčavajući i ispraćajući na vječni počinak stotine dobrih balkanskih duša. Moja stara parohijska crkva bila je onaj sigurni, kameni svjetionik u našem malom mjestu, mjesto gdje su ljudi oduvijek donosili svoje najteže, najkrvavije životne rane … Read more
Ja sam otac Mihailo, mladi paroh koji je svoju prvu službu započeo u malom, zabačenom balkanskom selu gdje su zime bile surove, a ljudska srca ponekad još hladnija prema onima koji bi jednom skrenuli sa pravog puta. Naša parohija je bila predivna, ispunjena vrijednim i poštenim domaćinima, ali je u njoj vladalo jedno nepisano, okrutno … Read more
Ja sam otac Ilija, stari seoski sveštenik koji već pune četiri decenije služi Bogu i narodu u maloj, kamenoj crkvi na samom vrhu našeg vjetrovitog, balkanskog brda. Moj poziv nikada nije predstavljao samo puko čitanje molitvi pred oltarom, već duboko, neprestano osluškivanje onih najtiših ljudskih patnji koje se kriju iza zatvorenih vrata naših parohijana. Vjerovao … Read more
Ja sam Nada, stroga stara profesorka matematike pred čijim su imenom generacije đaka drhtale, vjerujući da u mojim grudima umjesto srca kuca hladan, nemilosrdan mehanizam. Cijeli svoj radni vijek provela sam u istoj, prostranoj učionici prepunoj krede i prašine, držeći se čelične discipline kao jedinog ispravnog puta ka pravom, suštinskom obrazovanju omladine. Nikada nisam dozvoljavala … Read more
Ja sam Fatima, stara školska kuharica čiji je cijeli radni vijek mirisao na svježe pečeni hljeb, vanilin šećer i onaj topli, bezbrižni dječiji žamor koji je svakog jutra ispunjavao našu veliku trpezariju. Moj posao nije bio samo da miješam u ogromnim loncima i dijelim obroke, već da kroz svako parče toplog peciva prenesem onu istinsku, … Read more
Ja sam Rade, stari školski domar čije su ruke decenijama popravljale polomljene klupe, prozore i brave u našoj velikoj, bučnoj osnovnoj školi. Moj radni dan počinjao je mnogo prije prvog zvona, dok su dugi hodnici još uvijek mirisali na tišinu, a završavao se kasno u noć kada bih zaključavao teška ulazna vrata. Moje jedino pravo … Read more
Ja sam Goran, čovek koji u ovim modernim, bučnim vremenima često traži onaj izgubljeni mir svog davnog, skromnog balkanskog detinjstva. Dok danas ljude uspavljuju svetleći ekrani i zvuci gradskog asfalta, moja najlepša i najspokojnija uspavanka bio je onaj tihi, ritmični zvuk majčine stare šivaće mašine “Bagat”. Ta teška, gvozdena mašina stajala je u uglu naše … Read more
Ja sam Jelena, žena koja sa osmehom i suzom u oku često beži u sećanja na odrastanje u našem starom balkanskom sokaku gde se teške gvozdene kapije nikada, ni pod kojim uslovima, nisu zaključavale. Odrastali smo u vremenu kada nismo imali pametne telefone ni brze internet veze, ali smo imali jedni druge, deleći svaki trenutak … Read more
Ja sam Marko, čovek koji danas živi u brzom, nezaustavljivom svetu hladnog stakla i sivog betona, gde se uspeh meri isključivo brojkama na nekim dalekim ekranima. Svakog jutra, dok užurbano koračam kroz zagušljive gradske ulice ispunjene nervoznim licima, moje misli uporno beže ka onom jedinom, istinskom utočištu koje je moja duša ikada poznavala. U tim … Read more
Ja sam deda Ilija, stari drvodelja čije su ruke čitav jedan ljudski vek provele oblikujući obične komade drveta u najlepše dečije snove i najčarobnije, najveselije igračke. Desecima godina, moja mala radionica na samom kraju našeg balkanskog sela bila je prava fabrika sreće, gde se miris strugotine uvek mešao sa glasnim, zvonkim dečijim smehom. Nikada nisam … Read more